Dugoročan razvoj sportaša - LTAD model
LTAD (long term athlete development) je planirani, sustavni i progresivni program za razvoj svih motoričkih i funkcionalnih sposobnosti mladog sportaša kroz njegove senzibilne faze razvoja.
LTAD daje odgovor na jedno pitanje:
Što je potrebno učiniti kako bi dijete imalo najbolje temelje za cjeloživotnu tjelesnu aktivnost i zdravlje? A za one s prirodnim talentom kako bi maksimalno ostvarili svoj potencijal i postigli sportski uspjeh?
(Tudor O.Bompa, 2000).
Umjesto kratkoročnih rezultata i ranog uspjeha, treba se fokusirati na širu sliku i dugoročan napredak.
Sastavnice LTAD:
FUNdamentals (razvoj kroz igru)
Learn to Train (trening ima sve manje elemenata igre, djeca trebaju prakticirati 2 ili više sporta kroz godinu)
Train to Train (na treningu se više pažnje posvećuje tehnici i taktici, između više sportova se izabire jedno)
Train to Compete (redovita natjecanja/utakmice, pripreme, sportska specijalizacija)
Train to Win (trening maksimalnog sportskog ostvarenja, “high-performance”)
Active for Life (treniraj/vježbaj i nakon sportske karijere zbog fizičkog i mentalnog zdravlja).
U današnje vrijeme gdje je pristup informacijama i sadržajima puno brži i pristupačniji nego prije, očekujemo da stvari dolaze puno brže i bez previše truda. Očekujemo da će se rezultati našega rada vidjeti već sutra. Zapravo, vrhunski rezultati zahtjevaju vrijeme i jedan dugoročan proces razvoja.
U jednom podcast-u Ivica Kostelić je objasnio kako je njihov otac, dok su još bili mladi, napisao plan rada za 3 olimpijska ciklusa. To je proces od 12 godina rada, gdje je on izradio okvirni plan što treba učiniti u kojoj fazi njihova razvoja kako bi mogli postići vrhunske rezultate i osvojiti olimpijsku medalju. Ostalo je povijest…
LTAD model stavlja pozornost na duljinu vremena potrebnu za razvoj elitnog sportaša, međutim nastoji također pružit djeci mogućnost da izrastu u samopouzdane, zdrave i aktivne odrasle osobe.
Uspostavljanjem temeljnog skupa motoričkih vještina rano u životu, omogućujemo djeci da steknu osjećaj postignuća i stvaramo pozitivan odnos sa sportom i tjelesnom aktivnošću.
Istraživanja su pokazala da je potrebno između 8 do 12 godina trenažnog procesa da talentirani sportaš dosegne elitnu razinu. Sažeto u "pravilu 10 godina ili 10.000 sati", to je otprilike 3 sata prakse svaki dan kroz period od 10 godina.
Imperativ je da se programi treninga prilagode senzibilnim fazama razvoja, koje označavaju vremensko razdoblje za razvoj određenih motoričkih sposobnosti i vještina.
FUNdamentals
U fazi od 6. do 9. godine starosti pažnju treba posvetiti ABC-u (agility, balance, coordination) tj. poučavanju agilnosti, ravnoteže i koordinacije.
Želimo uspostaviti različite kretnje te ih češće mijenjati nakon što se usvoje iz razloga što djeci u toj dobi svaka ponavljajuća aktivnost brzo dosadi. Trening se treba što više provoditi kroz igru.
Treba djecu poticati na sudjelovanje u drugim sportskim aktivnostima.
Bitan je razvoj osnovnih motoričkih vještina poput trčanja, skakanja, kotrljanja, udaranja, bacanja i hvatanja. Naglasak treba biti i na fleksibilnosti za razvoj optimalnog raspona pokreta.
Poželjno je provoditi trening snage cijelog tijela s vlastitom tjelesnom težinom.
2. Learn to Train
Od 9. do 12. godine nastavlja se graditi opća baza temeljnih motoričkih i funkcionalnih sposobnosti.
Zbog rasta, spolne razlike postaju očitije. Ključno je pružiti individualne smjernice za progresiju ili regresiju pokreta ili težine.
Fleksibilnost postaje sve važnija pred kraj ove faze. Razvoj brzine i agilnost bi trebao ostati u fokusu uz razvoj aerobnih sposobnosti.
3. Train to Train
Od 12. do 16. godine fokus je na razvoju izdržljivosti, snage i brzine.
Razdoblje u kojem se pojedinci najviše fizički mijenjaju. Prisutna je ubrzana faza rasta (PHV), kosti prve rastu, ponekad brzo, što povećava stres na vezivno tkivo. Brzi rast može smanjiti raspon pokreta i stvoriti probleme s koordinacijom.
Još uvijek NE želimo imati specijalizaciju prema sportu ili disciplini jer to može dovesti do uobičajnih ozljeda prenaprezanja rane specijalizacije. Česte su i ozljede povezane sa rastom (Osgood- Schlatter sindrom, Severova bolest)
Programiranje postaje više strukturirano u odnosu na prve dvije faze.
4. Train to Compete
Od 16. do 20. godine trenizni su strukturirani i dolazi do izražaja specifičnost treninga u odnosu na sport i disciplinu.
Kasnije faze nećemo toliko opisati jer specifika sporta dolazi više do izražaja.
MITOVI I ZABLUDE U VEZI TRENINGA SNAGE I JAKOSTI SA MLADIMA
✖ Trening snage s mladim sportašima može zaustaviti njihov rast i razvoj
✖ Trening snage s mladima može dovesti do ozljeda
✖ Podizanje utega ćini sportaše sporijima
❕ STRAH. Neki treneri nisu educirani u polju treninga sa utezima. U tom slučaju je bolje da takve treninge ne provode.
Prije se smatralo da dok faza rasta ne završi, smiju se provoditi jedino treninzi s vlastitom težinom i vježbe za trup.
BENEFITI TRENINGA JAKOSTI KOD MLADIH SPORTAŠA
Borba protiv nedostatka pokreta i smanjene fizičke aktivnosti kod djece.
Trening snage može povećati mineralnu gustoću kostiju kod djevojčica (i dječaka), smanjujući rizik od razvoja osteoporoze kasnije u životu. Najčešće se pojavljuje kod sportašica u timskim sportovima poput odbojke i košarke zbog stresa pri doskoku.
Mnogi smatraju da trening snage ne pomaže mlađim uzrastima jer nemaju dovoljno testosterona za povećanje mišićne mase kroz trening hipertrofije.
Kod djece razvoj snage dolazi putem neuromišićne prilagodbe na trening, a ne hipertrofijom mišića (Ramsey i sur. 1990.).
Povećanje snage rezultat je poboljšanog regrutiranja motornih neurona i brzine njihove aktivacije (Ozmun i sur. 1994.).
Velika prednost kondicijske pripreme kod mladih sportaša je i psihološke prirode (mentalna snaga). Sportaši se osjećaju snažnije, što rezultira većim samopouzdanjem.
Naravno, ono što je najbitnije u natjecateljskom sportu je da trening snage i jakosti utječe na poboljšanje performansi.
KOJE OPTEREĆENJE JE PRIKLADNO ZA MLADE SPORTAŠE?
Kod treninga s otporom, osim biološke i kronološke dobi, treba voditi računa i o trenažnoj dobi (iskustvu sportaša u treningu jakosti) te motoričkoj kontroli (tehničkoj izvedbi).
Biološka dob može pružiti opće smjernice za propisivanje vježbi i opterećenja, ali najvažniji čimbenik u osmišljavanju programa je sposobnost kretanja i iskustvo mladog sportaša u treningu snage i jakosti.
Na primjer, jedan 13-godišnji sportaš može imati visoku razinu motoričkih sposobnosti i tehničke izvedbe te 2-3 godine dodatnog rada kroz individualni pristup. Takav sportaš može imati veće koristi od složenijih pokreta i treninga sa optrećenjem u odnosu na sportaša koji ima 17 godina, nema iskustva u treningu s optrećenjem, tehnička izvedba i mobilnost nije na zadovoljavajućoj razini da bi mogao raditi sa velikim optrećenjima. Takav sportaš, iako puno zreliji, bi se trebao usredotočiti na temeljne kretne obrasce prije nego što krene sa ozbiljnim težinskim treninzima.
OSNOVNE SMJERNICE
Kroz trening snage i jakosti želimo razviti SPORTAŠA a ne DIZAČA utega! Bitno je unaprijediti njegove performanse!
K.I.S.S. - Keep It Simple Stupid – Ako nešto izgleda fora ne znaći da je i dobro!
Nekoliko stvari koje treba imati na umu prilikom programiranja...
Općenito ➡ Specifično
Jednostavno ➡ Kompleksno
Sporo ➡ Brzo
Niža sila ➡ Viša sila
Bilateralni pokreti ➡ Jednoručni/jednonožni pokreti.
Ako želite vašem djetetu osigurati najbolji razvoj za sport i općenito za cijeloživotnu aktivnost, slobodno nam se obratite.
Literatura
•Athletics Canada - Long-Term Athlete Development
•Bas Van Hooren and Mark De Ste Croix - Sensitive Periods to Train General Motor Abilities in Children and
Adolescents: Do They Exist? A Critical Appraisal
•Katherine Stabenow Dahab and Teri Metcalf McCambridge - Strength Training in Children and Adolescents: Raising the Bar for Young Athletes?
•Rhodri S. Lloyd and Jon L. Oliver - The Youth Physical Development Model: A New Approach to Long-Term Athletic Development
